Iron Maiden – Senjutsu (2021) Recenzija
Ma koliko voleli recenzije u tom nekom klasičnom stilu pisanja, uvek postoje neki albumi, bolje rečeno albumi nekih bendova koje je jednostano nemoguće na taj način recenzirati. Jedno od takvih izdanja je sasvim sigurno i novi album grupe Iron Maiden – Senjutsu. Šta je to što vam možemo u recenziji reći a da već i sami ne znate? Šta je to što vam novo možemo otkriti o grupi Iron Maiden? Naravno, uvek je moguće napisati recenziju, ali jednostavno, živimo u vremenu kada ljudi baš i nemaju mnogo vremena i želje da sede i da čitaju dugačke tekstove, a ovaj bi sasvim sigurno morao da bude mnogo dug.
Mnogo više entuzijazma i kod nas samih postoji kada vam kroz recenzije predstavljamo neke manje poznatije bendove. Za ove velike i poznate, sa druge strane, smislili smo nešto potpuno drugačije. Pre šest godina smo upravo iz opisanih razloga propustili da uradimo priču o albumu The Book Of Souls, ali ovoga puta ne smemo da omanemo. Priča je tu, samo što ćete je ovoga puta slušati, a na našem YouTube kanalu nadamo se i odgledati!
Fakti
– Sedamnaesti album u karijeri grupe
-Prvi posle šest godina pauze
-Senjutsu taktika i strategija
– Dave Murray nije potpisao nijednu pesmu, prvi put posle Powerslave albuma
– No. 3 na Bilboard Top 200 što je najveći uspeh benda na toj listi
– Producent Kevin Shirley
– Album je snimljen još 2019. a Steve Harris ga je držao u sefu, tačnije originalne trake, jer se plašio da će procureti na internetu
1. Senjutsu (Smith- Harris) 8:20
2. Stratego (Gers – Harris) 4:59
3. The Writing On The Wall (Smith-Dickinson) 6:13
4. Lost In A Lost World (Harris) 9:31
5. Days Of Future Past (Smith-Dickinson) 4:03
6. The Time Machine (Gers-Harris) 7:09
7. Darkest Hour (Smith-Dickinson) 7:20
8. Death Of The Celts (Harris) 10:20
9. The Parchment (Harris) 12.39
10. Hell On Earth (Harris) 11.19
Za neke stvari se slažem,album je uglavnom namenjen nama naslušanim fanovima. Ja sam ga preslušao jedno 200x,možda i više…otkad je izašao,samo njega slušam. Ali da nema ništa da se čuje u The Parchment…meni je ona omiljena i najbolja, kao i Brusovo pevanje u istoj! Ja sam,recimo,uvek bio fan dugih, Stivovih pesama, a slabije Adrijanovih…
Naravno, svako bi drugačije ocenio pesme i album, to je sasvim normalno. Ja jesam fan Stivovih pesama generalno, samo ne toliko ovih na ovom albumu, a Smith-a volim najviše iz ugla gitariste. A sam album, slažem se, jeste baš za najveće fanove. Pozdrav!