Novobeogradska punk-rock grupa NBG definitivno spada u red onih domaćih sastava o kojima ne treba mnogo trošiti reči kada je u pitanju sama biografija, jer se uglavnom sve manje više već zna. Ipak, nije na odmet pomenuti neke od najbitnijih detalja iz njihove karijere, poput toga da ova četvorka za početnu godinu svog postojanja uzima, sada već daleku 1984.godinu, i pored toga što njihov prvi album NBG izlazi tek 1997. Od tada pa sve do ove godine, izbacili su još dva albuma: NBG II (2002), potom NBG 100%  (2018), kao i kompilaciju Socijalna Distorzija 2002.godine. 

Četiri izdanja za gotovo trideset godina, neko bi možda ocenio i kao vrlo tanak bilans. Međutim, kako god to da shvatate, jedna stvar je sasvim sigurna: za tridesetak godina postojanja, grupa NBG uspela je ostvari status legendarnog benda, spajajući dva vrlo srodna pravca u jednu autentičnu mešavinu punk-a i rock-a, praćenu tematikom života u jednom od najgrandioznijih delova naše zemlje, poznatom po svojim  betonom okovanim kolosima.
Početkom ove godine NBG izbacuje dugo očekivani album pod nazivom Nama Ostaje Samo Punk, sa potpuno novim pesmama, koji ovom prilikom preslušavamo, što ga ujedno i čini prvim albumom sa domaće scene koji se našao u ovoj novonastaloj rubirici.

NBG:

Boris Volak „Sisa“ – vokal
Aleksandar Karapandžić „Kara“ – gitara
Saša Vlajsović „Vlajsa“ – bas
Vladimir Markoski „Vlada“ – bubnjevi

1. Nama Ostaje Samo Punk

Pesma koja otvara album i ujedno nosi  njegovo ime, nosi takođe i vrlo jasnu poruku koja glasi da je borba za punk, odnosno za rock ‘n’ roll u Srbiji večna, totalna a pri tom ni malo naivna. Cela ta priča, sa kojom se susreće večina bendova (ali ne svi) na sceni, protkana je u ovoj numeri vrlo jasno, pa kao takva je postavlja i pravac kojim će se ovaj album kretati. Sve je obojeno jednim melodičnim rifom gitariste Aleksandra Karapandžića Kare, koji se ponavlja tokom cele pesme i prelazi u gang – vokalni refren u kojem se mogu čuti i glasovi nekih takođe poznatih gostiju poput Drakule (Direktori), Aleksandra Rogića (Šaht) i Nikole Stevanovića (Antifriz)

2. Tebe Vole Blokovi

Sledeća numera, Tebe Vole Blokovi je za neke nove fanove grupe možda i nova, ali oni koji duže prate bend, setiće se da je izašla još 2017.godine, a zatim se našla i na albumu NBG 100% na kojem je bend ponovo snimio neke od svojih najvećih hitova. U suštini radi se o jednoj od onih unikatnih, himničnih  NBG pesama koje ovoj grupi nikada nisu bile strane i u kojoj govore upravo o delu grada iz koga dolaze. Na ovoj pesmi je prateće vokale pevao i nekadašnji pevač grupe Pussycat, Nebojša Milojković Piske. Inače, radi se o grupi koju su Piske i Kara zajedno predvodili krajem osamdesetih i u prvoj polovini devedesetih godina.

3. Pusti Me Da Odem

Na poziciji broj tri dobijamo i prvu numeru za koju bi mogli reći da pripada više rock spektru nego onom čistom pankerskom. No to nije uopšte loše, naprotiv, ova stvar podseća malo i na stil čuvenih švedskih punk-rockera Backyard Babies. Kara „ispaljuje“ rif koji je ujedno dosta melodičan ali sa druge strane i veoma, veoma  mračan. Sa druge strane, Borisovi vokali  samo potvrđuju tu neku „dark“ notu ove pesme. Bez obzira na svoju izrazito tamnu stranu, ova pesma po nama definitivno ide u sam vrh ovog izdanja, ako ne i na sam vrh, zašto da ne!

4.  Osuđen Na Bes

Naredna pesma nastavlja u istom rokerskom maniru.  Ono što odmah izlazi u prvi plan, je i ritam sekcija Vlajse i Vlade koja bi verovatno svojom energijom mogla da poruši bar pola novobeogradskih blokova, dok u isto vreme Karini visoko-oktanski rifovi melju sav taj lom pred sobom. Ne treba zaboraviti ni Borisovo ljutito režanje koje pesmi daje još veću oštrinu, sve do druge strofe kada nastupa još jedan gost na albumu, niko drugi do Boban Petronić iz grupe Ritam Nereda. Nekako, ova pesma deluje prirodno njegovom glasu, tako da je ideja ovog gostovanja stopostotno uspela. Nakon Bobanovog ulaska u pesmu, u drugom refrenu, dolazi do spajanja dva režuća vokala, od kojih se ne zna koji je od koga besniji, što pesmu diže na jedan još viši nivo. U svakom slučaju, uz prethodnu, takođe jedna od najboljih na albumu.

                                       

  5. Beži

U ovoj pesmi nas NBG-eovci ponovo vraćaju njihovom unikatnom punk stilu, da nakon dve razorne rokačine još malo podivljamo uz dobri stari punk. Beži, beži! Poruka je više nego jasna i odslikava našu gorku realnost.

6. Zagrizi Život

Pojava zvana duvački instrumenti – nimalo nije strana bendovima sa domaće scene, pa tako i u slučaju numere Zagrizi Život. Pesmu otvara pevljivi pam-para-rara momenat koji joj i određuje dalju sudbinu, diktirajući rifovima pravac kretanja. Njihovu „crunchy“ oštrinu sa jedne strane dodatno boje i već pomenuti duvački isntrumenti, za koje se pobrinuo Nemanja Kojić iz grupe Eyesburn, ali i Borisovo režanje u koje on, kao i uvek, unosi celog sebe. Mali solo brejk u kojem se smenjuju gitare i narodski rečeno „trube“, predstavlja „highlight“ ove numere, čisto da se malo razbije vrtoglavica izazvana Karinim rifovima. Sve u svemu, još jedna vrhunska stvar.

7. Pobediti Sam

Na ovom mestu već stižemo i do polovine ovog izdanja, koje se za sada pokazalo i više nego uspešno. Kazaljka ponovo pokazuje na rock stranu tog unikatnog nbg-eovskog punk rock-a. Ovde imamo jedan onako, moglo bi se reći, po malo „pussycat-ovski“ oštar rif i sjajan solo na polovini pesme. Boris Volak zvuči još promuklije i opasnije a ritam sekcija delje kao po običaju. Zanimljiv momenat ove pesme je i promena koja nastaje u poslednjoj četvrtini, kada dolazi do prelaza na jedan potpuno drugačiji rif, koji se vrlo lepo uklapa u prethodni, daje mu kontrast, a opet ne gubi na celini. Stoga, imamo još jednog konkurenta za neki budući best-of ili pak za koncerte!

8. Zastave

Mora se priznati da, kako ovaj album odmiče, NBG svakom novom pesmom sve više iznenađuje. Nekako deluje da se, bara za sada, svaka pesma savršeno uklapa jedna u drugu. Ovde imamo i jednu malo težu temu, onako istorijsko-politički obojenu, što opet nije nikada bilo strano ovoj grupi. Sa druge strane, muzički, tj. gitarski, Aleksandar Karapandžić Kara još jednom dokazuje da jedan od najboljih punk-rock gitarista na domaćoj sceni. Možda zvuči preterano? OK, Kara možda nije Malmsteen, ali ako poslušate starije albume NBG-a ili Pussycat-a, u njegovoj svrici možete čuti dosta uticaja grupa poput Backyard Babies, The Hellacopters, Social Distortion, a sve to preliveno onako jednim Slash-ovskim vajbom. Tako se svira punk-rock i nema tu mnogo filozofije. Karino umeće sviranja, potom ton i vajb, sa posebnim akcentom na ljute i razbijačke rifove,  čini ga jednim od najuticajnijih i najboljih na sceni.

9. Akcija

Poziv na akciju, na ustajanje, na borbu bez predaje i to protiv najvećih pošasti našeg društva, kojih je blago nama, i sada a i tada, bilo pregršt, oduvek je bila jedna od osnovnih karakternih crta grupe NBG. Ova numera i zvuči kao jedan od onih NBG klasika, poput Svet U Kome Živiš ili Ulični Psi. S obzirom da se situacija u zemlji praktično nije ni promenila od tada, ova pesma je lako mogla da se nađe i na prvom albumu grupe.

10. To Nisam Ja

Furiozni uvod Vladinih bubnjeva i Vlajsini potumuli gromovi, uvode nas u pesmu u kojoj Boris zapravo peva o onome što svi mi, koji ne mislimo da je reč Metallica jednako i muzički pravac, vidimo, osećamo i proživljavamo svakog dana. „To nisam ja! je lako moglo da bude i „to nismo mi“, nema nikakve razlike, suština je ista.

11. Vanredno Stanje

Većina albuma bi se ovde završila, međutim ne i kada je u pitanju grupa NBG. Uz nažalost, dobro poznate zvuke sirena, NBG-eovci isporučuje još jednu furioznu i haotičnu punk cepačinu, kao stvorenu za neke buduće šutke. Vanredno stanje kao redovno stanje… ovih dana kada ovo pišemo, bukvalno je tako…

12. Nahranite Gladne

Nakon toga sledi još jedna, vrlo slična, punkerska numera, čisto da se ne bi smo se razmazili sa toliko puno dorbih rokačina. Šalu na stranu! Posebno kada je reč o poruci koju ova pesma šalje. Bend ovde ujedno i pokazuje svo majstorstvo pravljenja ovakvih frenetičnih punk pesama. Jednostavno, nisu oni džabe legende domaće punk scene.

13. Nove Godine

Za kraj imamo i obradu grupe U škripcu, i to pesme koja eto, možda svoju najveću popularnost vuče  iz onog čuvenog novogodišnjeg programa kakvih odavno više nema. Naravno, radi se i o odavanju poštovanja čuvenom Delči i sve u svemu, s obzirom da je u pitanju obrada, ova pesma zapravo zvuči i kao NBG i kao U škripcu. Delčin šmek i sirova energija NBG-a na delu. Obrade su uvek mač sa dve oštrice, ali ova je bar po nama, ispala i više nego odlična.

Na kraju, kao što red i običaji nalažu, dolazi trenutak da svedemo račune. U suštini, dobili smo jednu veoma kvalitetnu ploču, sa odličnom produkcijom iz studija „Klinika Petrović“, sa nekoliko pesama koje će verovatno vremenom dobiti status legendarinih, ali iznad svega, dobili smo  upravo ono što smo od gupe NBG i mogli da očekujemo; iskrenu, drsku, visoko-oktansku punk-rock svirku, bez dlake na jeziku i bez podilaženja. To je ono što je ovaj bend krasilo od samog početka i svrstavalo ga u kategoriju najboljih, a ovim albumom samo potvrđuju taj status. S obzirom da je tek početak godine, ostaje da se vidi da li će neki album upeti da nadmaši ovaj veoma visoki nivo, koji su albumom Nama Ostaje Samo Punk,  Nbg-eovci definitivno postavili.

Album poslušajte ovde:

Fotografije: preuzete sa oficijelne FB stranice grupe

Mart 2020. godine                                                                                        Autor: JP

Share To The World

Оставите одговор