Vraćamo se malo i u istoriju rock n roll muzike, i to u jednoj novoj rubrici pod nazivom Priče o pesmama. Pesme se dele na dobre i loše, kratke i duge, hitove i album filere, ali samo jedna vrsta pesama nema svoj antonim: legendarne pesme!
Leta 1979.godine u jednom atraktivnom hotelu pod nazivom Le Park u Zapadnom Holivudu, odseda jedan jako bitan, ali po mnogo čemu i neprijatan gost. Nekoliko meseci nakon izbacivanja iz grupe Black Sabbath, Ozzy Osbourne se ulogorio u svom apartmanu ispunjenom pivskim bocama i ko zna još čime sve. Izveštaji o stanju poznatog pevača su dosta nepouzdani – regularni posetilac njegove pećine je jedino njegov diler, a šuška se da je Ozzy napustio i svet muzike, kao i svet uopšte. „Zaista sam mislio da je to bio moj kraj, Bio sam toliko sjeban, da uošte nisam izlazio iz tog hotela danima. Nisam čak pomerao ni zavese sa prozora.“
Godinama postoji izvesna debata o tome kako je nastao Ozzy-ev solo bend. Sam Ozzy se o tome priseća: „jednog jutra je u moj apartman došla Sharon i rekla: „Saberi se čoveče, ja ću ti biti menadžer“. Od kada je ona ušla u priču, stvari su krenule nabolje.“ Međutim, basista i koautor  pesme,Bob Daisley,  malo drugačije pamti te događaje, insistirajući na tome da se Ozzy-eva žena mešala u gotovo sve, pored toga što su njih dvojica zajedno osnovali bend koji je trebalo da bude egalitaran, a ne supergrupa koja bi stajala iza Ozzy-a, samo kao muzička podrška. „Ovo nije moja solo ploča, to su potpune gluposti“, Bob Daisley se priseća reči koje mu je sam Ozzy tom prilikom uputio. Nijedna strana, međutim, ne umanje ulogu i značaj kalifornijskog gitariste Randy Rhoads-a, koji je takođe bio prisutan tih dana.
Na prvom sastanku u prostorijama Jet Records-a krajem 1979.godine, Daisley se priseća tada već bivšeg gitariste grupe Quiet Riot: „Ulazim u prostoriju i vidim tog mladog momka. Prkladno obučen, perfektne kose i urednih noktiju.“
Ipak, izgled ponekad ume da prevari. Randy Rhoads je sa sobom, na prvu studijsku probu, doneo jedan neodoljiv i pomalo svirerp rif, u totalnom neo-klasičnom stilu. Neočekivano, rif za pesmu Crazy Train nije bio u standardnim metal tonalitetima poput E ili A, već je bio napravljen u skladu sa Ozzy-evim glasovnim mogućnostima. “ Što se Sabbath-a tiče, oni bi uvek odsvirali nešto i samo mi rekli: „Sad pevaj nešto preko ovoga.“ Randy je prvi čovek koji je napisao muziku koja je za mene bila zapravo komforna.“
Godinama kasnije, na površinu će isplivati i pitanje ko je zapravo autor tog rifa. Greg Leon iz Quiet Riot-a, recimo, govori da je on taj rif pokazao Randy-u, tako što mu je rekao da pokuša da ubrza rif za pesmu Swingtown od Steve Miller-a. Iz toga je, kako kaže, Randy napravio ono što je kasnije odsvirano u pesmi Crazy Train.

Daisley je sa druge strane, nepokolebljiv u tvrdnji da rif iz F# jeste Randy-ev, dok je deo na kojem je solaža napisao upravo on sam, a Ozzy je imao melodiju vokala. Naziv pesme je, kako kaže: „došao nakon Randy-evog unikatnog psihodeličnog tona koji je izlazio iz nejgovog pojačala“. S obzirom da smo Randy i ja bili opčinjeni vozovima rekao sam: „Ovo zvuči kao ludi voz, a Ozzy je odmah dodao i you are off the rails, što sam kasnije iskoristio i u samoj pesmi.“

Ispod puslirajućih klipova moćne mašine, odnosno muzičke konstrukcije pesme, nazirale su se i neke mnogo „teže“ teme, kada je reč o samom tekstu pesme. Na postulatima obzervacije koju je Geezer Butler izneo u pesmi War Pigs, Crazy Train se bavi anit-konfliktnim porukama, što se posebno izdvaja u poslednjoj strofi koja kaže: Heirs of a cold war, that’s what we’ ve become, inheriting troubles, I’m mentaly numb.

Nakon uspešnog perioda pre-produkcije, snimanje albuma Blizzard Of Ozz počelo je marta 1980.godine u studiju Surreys Ridge Farm. Bob Daisley je na tom snimanju, zbog svog perfekcionizma dobio nadimak Sid Serious, dok je Ozzy-evo ponašanje bilo teže zauzdati. „Dan bi obično započeo trezan, ali bi ubrzo otvorio i bocu viskija“, priseća se studijski inženjer Marc Norman. „Kada bi se Ozzy-u pripišalo u sred pesme, posle toliko viskija…. obavio bi to tu na podu, bez da ode do wc-a.“

Za razliku od njega, kada je reč o snimanju gitara, posebno solo deonice, Randy Rhoads je bio potpuno trezan i fokusiran, i u takvom stanju je snimio tri gotovo identična tejka sa tapingom. „Ako pažljivo poslušate taj solo“, ističe Marc Norman, „čućete jednu gitaru koja je u sredini ali i dve stopostotno identične koje su panovane na levoj i desnoj strani“. Randy je jednostavno bio najbolji gitarista toga doba“.

Ali, to nije trajalo dugo. Nakon tragičnog događaja koji se desio 1982.godine kada je Randy Rhoads, zajedno sa još dvoje ljudi, poginuo u avionskoj nesreći, pesma Crazy Train je ipak ostala jedan od najboljih momenata Ozzy-eve karijere, sa ipak, neizostavnim „bittersweet“ ukusom. Pre nekoliko godina, tačnije 2016.godine, Ozzy je u emisiji Ozzy and Jack father and son detour, pokazao iskreno zaprepašćenje kada je posle mnogo godina ponovo čuo originalni sirovi miks ove pesme, koji ga je momentalno vratilo upravo u to vreme. „Sećam se tog vremena. Sećam se koliko je zabavno bilo snimati Crazy Train. Slušajući ovo, osećam kako se vraćam u to neko mnogo lepo davno vreme. Lepo sa jedne strane, ali i podjednako teško i tužno sa druge“.

Recenziju najnovijeg Ozzy-evog albuma Ordinary Man pročitajte na ovom linku.

Crazy Train fakti:

Datum izlaska: Septembar 1980.godine
Najviša pozicija na listama: 49. mesto UK
Personal: Ozzy – vokali, Randy Rhoads – gitara, Bob Daisley – bas gitrara, Lee Kerslake – bubnjevi
Autori: Ozzy, Randy Rhoads, Bob Daisley
Producenti: Bob Daisley, Lee Kerslake, Randy Rhoads
Izdavačka kuća: Epic

Originalni tekst: Classic Rock magazin, izdanje Mart 2020.
Prevod: JP

April 2020.godine

Share To The World

Оставите одговор